4950 SVRHA ZEMALJSKOG ŽIVOTA: SLUŽENJE U LJUBAVI SLOBODNOM VOLJOM....
13.kolovoza.1950: Knjiga 56
Svrha vašeg zemaljskog života je da vi ljudi jedni drugima služite u Ljubavi, jer jedino Ljubav koja služi istinska je Ljubav prema bližnjemu. Čovjek ne smije vjerovati da može živjeti sâm bez pomoći drugog čovjeka. On treba bližnjega, kao što i on njemu treba biti od pomoći. Pošto se Ljubav u srcu čovjeka treba zapaliti, čovjek povremeno mora biti ovisan o pomoći, inače mu ne bi bila dana prilika da razvije svoju Ljubav.
U cijelom materijalnom stvaranju može se dokazati da sve ima svoje određenje, da dakle svako djelo stvaranja služi, time što u stanju prisile ispunjava svoju funkciju i određenje, pridonoseći održanju ili oživljavanju drugih djela stvaranja..... To je i zadatak čovjeka, da služi, no međutim u slobodnoj volji, dakle iz Ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. A jedino ta uslužna Ljubav spašava čovjeka, jer on time dokida stari grijeh otpada duhovoga od Boga u oholosti i vlastoljublju.....
No tko se zapovjedi Ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu ne podredi, njegov duh je još pun oholosti, ne prepoznaje svrhu svoga života i time ostaje nespašen..... On se nakon odlaganja tijela ne može kretati slobodno, zemaljski život nije iskoristio, živio je uzaludno..... pa čak i ako mu je ovaj donio zemaljske prednosti i ako se na kraju može osvrnuti na život pun rada. Radi se o duši čovjeka, ne o njegovom tijelu. Tijelo mu je dano kako bi duša u njemu mogla sazrjeti, tijelo je bilo samo sredstvo za postizanje cilja, jer duša je neprolazna, a tijelo umire, i duša sa sobom u duhovno Kraljevstvo ne odnosi ništa od onoga što je na Zemlji zadobiveno ili kupljeno.
Dakle sve dok čovjek brine samo za sebe i pored bližnjega prolazi nezainteresirano, sve dok nema otvoreno srce i oko za patnju bližnjega, dominiran je samoljubljem koje je velika prepreka za duševni razvoj ka gore. Jer samoljublje vuče na dolje, samoljublje je pogrešno usmjerena ljubav koja nikada ne može imati spašavajući učinak, nego čovjeka uvijek samo još više svezuje, koja se poput okova ovija oko čovjekovog duha koji putem samoljublja nikako ne može biti doveden do buđenja.
Tko ljubi sam sebe, taj će na bližnjega uvijek gledati sa visine, i tom čovjeku je služenje u nesebičnoj Ljubavi nemoguće, jer princip vladanja još uvijek je u njemu i priječi mu svako djelo Ljubavi. E sad, što je dublje čovječanstvo zaglibljeno u samoljublje, utoliko će veća biti i zemaljska nedaća, koju Bog sam primjenjuje kao sredstvo kako bi u srcima zapalio plamen Ljubavi prema bližnjemu. Čije srce je dotaknuto nevoljom drugoga čovjeka, taj još nije otvrdnuo i njegovo spasenje nije upitno.
Mora doći do zemaljske bijede kad je duhovna bijeda postala tako velika da se Ljubav u srcima ljudi ohladila..... Tad Bog ljude nastoji ugrijati putem nevolje bližnjih kako bi ispunili svoju zemaljsku svrhu, a to je povećanje svoje duševne zrelosti putem služenja u Ljubavi prema bližnjemu, jer samo Ljubav ju spašava, samo Ljubav ju oslobađa i duši daje svjetlo i snagu, samo Ljubav dušu vuče iz dubine u visinu, samo Ljubav ju izvodi iz tame noći na svjetlo i slobodu.....
AMEN
Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.
Preuzimanja
Ponuđena preuzimanja za knjigu _bookePub
Kindle
Više preuzimanja
Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
Rukopisi
Translations
