El paso de lo espiritual sobre la tierra se extiende por eternidades.... Porque lo espiritual mismo se convirtió en materia, materia de la que consta la tierra y todas sus creaciones.... La sustancia espiritual endurecida se convirtió en materia por la voluntad de Dios, así que toda la obra de la creación tierra.... así como todas las creaciones de todo el universo.... son fuerza espiritual una vez emanada de Dios, fuerza que fué irradiada desde Él como "seres", pero que se torció ella misma de tal manera que al final sólo era sustancia espiritual endurecida, que ahora fué transformada en creaciones de todo tipo. Para ello fueron necesarios tiempos interminables, ya que esta "transformación" también tuvo lugar ordenadamente, el surgimiento de lo que ahora es visible como "tierra habitada" tuvo lugar en innumerables fases de desarrollo.... no fue una obra repentina del poder creador de Dios.... Porque incluso el lento desarrollo persiguió su propósito.... Una y otra vez las partículas espirituales disueltas fueron capturadas y remodeladas, fue un desarrollo de duración inimaginablemente larga antes de que la tierra se hubiera conformado en una obra de la creación que pudiera servir a lo espiritual cada vez más maduro para su estancia y vida natural, como estaba previsto en el plan eterno de salvación de Dios. Y también esto, lo espiritual, necesitó largos e interminables tiempos hasta alcanzar el grado en que se le permitió entonces caminar por la tierra como un ser humano con el propósito de perfeccionamiento final. Este último paseo terrenal como ser humano es como un instante en comparación con el tiempo eternamente largo de la evolución previa de la tierra.... Para Dios, la creación de toda forma fue, en efecto, una obra momentánea, ya que mediante Su voluntad y Su poder colocó cada pensamiento fuera de Sí mismo como una obra existente.... Pero la resistencia de lo espiritual una vez caído determinó la duración del tiempo hasta la toma de forma material. Pues Dios no forzó esta sustancia espiritual que se resistía, sino que Su fuerza de amor la hizo cautiva hasta que su resistencia se debilitó un poco para luego recubrirla según Su plan, para darle así algún tipo de forma en la que realizara una determinada actividad, que por cierto fue tan mínima que nuevamente transcurrieron tiempos eternos hasta que estas formas pudieron disolverse lentamente y cambiar.... La formación de la tierra llevó un tiempo infinitamente largo hasta que pudo ser habitada por seres vivos y éstos a su vez, transcurrido otro período de tiempo infinitamente largo, hicieron que la tierra fuera apta para servir como último lugar de educación para los seres humanos.... Pero el alma humana en todas sus partículas había pasado por las creaciones.... La caída en el abismo desde la altura más elevada había sido tan interminable que también fue necesario un tiempo interminable para volver a ascender desde este abismo hasta que la conciencia del yo pudiera ser devuelta al ser, para que ahora un perfeccionamiento final hiciera posible el último paso hacia las alturas. Pero la creación había surgido provisionalmente, y ésta alberga ahora a ese espiritual caído cuyo número era incontable y cuyo retorno a Dios requerirá, por tanto, también tiempos interminables, por lo que aún no puede preverse un final de la creación.... Pero las "creaciones" ya existen y ahora todo sigue su camino legal.... Están animadas por partículas espirituales siempre nuevas que, a través del cambio constante de la forma externa, se desarrollan cada vez más hacia arriba y, por lo tanto, también puede deducirse un constante surgir y desvanecerse de todas las creaciones materiales.... Y así, todas las obras de la creación se renuevan una y otra vez y sirven así a la maduración de las sustancias espirituales que albergan, pero asimismo también sirven al desarrollo continuado del ser humano porque garantizan su vida física en la tierra. Mientras la sustancia espiritual ligada en las creaciones esté privada de libre albedrío, el desarrollo de la ascensión también sigue su curso ordenado por Dios.... lo espiritual ligado sirve (presta un servicio) de una u otra forma y así madura lentamente.... Sin embargo, en cuanto lo espiritual pasa por la tierra en la etapa de ser humano, vuelve a poseer el libre albedrío y puede entonces.... en lugar de ascender.... permanecer en un punto muerto o volver a retroceder. Puede fallar en el último tiempo de su desarrollo.... Y esta decadencia también puede llevar a que lo espiritual en el ser humano.... el "alma" o el otrora "espíritu original caído".... se endurezca de nuevo en su sustancia espiritual como lo hizo antes y la consecuencia necesaria de esto es una renovada disolución del alma en innumerables partículas, lo que conlleva de nuevo (requiere).... el nuevo transcurso por las creaciones materiales de la tierra. Y este proceso, que ahora se ha hecho necesario, requiere también nuevamente un disolver y transformar de todo tipo de obras de la creación.... esto es algo que puede describirse como el fin de una época terrenal y el comienzo de una nueva. Y así los humanos tienen que tratar de explicarse que tales actos violentos de transformación tienen lugar en la obra de creación de la tierra en lapsos de tiempo determinados por Dios, que siempre se basan en el amor y la sabiduría de Dios y que sólo sirven siempre para la redención de los espíritus antes caídos.... Y también hay que contar con tales intervenciones por parte de Dios en cualquier momento si las personas ya no reconocen el propósito correcto de su existencia, si por lo tanto no utilizan su vida terrenal para la maduración de sus almas, para su perfección final. Porque este es el único propósito de toda obra de creación, que lleve el alma del ser humano a la madurez, que le ayude a convertirse en lo que era al principio.... un ser supremamente perfecto que surgió del amor de Dios, pero que se alejó de él por libre voluntad.... Debe volver a Él de nuevo, y Dios mismo ha creado el camino de retorno para ella a través del camino a través de todas las creaciones de esta tierra....
Amén
TraductorPut duhova kroz Zemlju ce se protezati u vjecnost.... Jer duhovi sami su postali materija od koje se Zemlja i sve njezine tvorevine sastoji.... Božja volja je pretvorila ukrucenu duhovnu supstancu u materiju, stoga je cijelo stvaralacko djelo Zemlja.... baš kao i sve tvorevine u cijelom svemiru.... Božja jednom isijana snaga koju je On eksternalizirao kao ‘bice’ ali koja je sebe promijenila tako da je konacno postala samo otvrdnuta supstanca, koja je onda bila transformirana u tvorevine svake vrste....
Ovo se zbilo tijekom beskonacno dugog perioda vremena, buduci se ‘transformacija’ takoder odvila u zakonskom redu, nastanak onog što je sada vidljivo kao ‘nastanjena Zemlja’ se dogodio tijekom bezbrojnih faza razvoja.... to nije bio jedan trenutacno eksternalizirani rad Božje stvaralacke moci.... buduci je cak i polagan razvoj služio svojoj svrsi.... Opet i iznova su izuzetno male dezintegrirane duhovne cestice bile zarobljene/skupljene i preoblikovane, proces je uzeo nezamislivo dugo vremena prije nego je Zemlja sebe formirala u djelo stvaranja koje je moglo služiti kao prebivalište i podupirati/održavati fizicki život za neprestano sazrijevajucu duhovnu supstancu, kao što je bilo odredeno od strane Božjeg vjecnog plana Spasenja. I cak je ova duhovna supstanca uzela beskrajno dugo vrijeme prije nego je dosegla stupanj kada joj je bilo dozvoljeno živjeti kao ljudsko bice na Zemlji u svrhu njezina konacnog savršenstva.
Ovaj posljednji zemaljski napredak kao ljudsko bice je tek trenutak vremena ako ga usporedimo sa beskonacno dugim periodom zemaljskog pripremnog razvoja.... Premda je stvaranje svake forme bilo doista djelo jednog trenutka za Boga, buduci su Njegova volja i Njegova snaga eksternalizirali svaku misao kao jedno postojece djelo.... ipak otpor jednom palih duhova je odlucio trajanje vremena do njihove fizicke transformacije. Jer Bog nije prisilio ovu duhovnu supstancu nego je Njegova snaga ljubavi nju zarobila dok se njezin otpor nije nešto slegnuo kako bi ju onda spakirao u skladu sa Njegovim planom, da ju onda oblikuje u razlicite forme gdje bi vršila neku vrstu aktivnosti koja je bila tako minimalna da je, opet, beskonacno dugo vremena prošlo prije nego su ove forme mogle postepeno dezintegrirati i promijeniti....
Razvoj Zemlje je uzeo vjekove sve dok ona nije mogla biti nastanjena od strane živih bica, a ova su, zauzvrat, pripremila Zemlju za još jedno nezamislivo dugo vrijeme da postane prikladna za služenje ljudskim bicima kao posljednje mjesto razvoja.... Sicušne pojedinacne cestice ljudske duše, medutim, su bile prošle kroz sva stvaranja.... Pad od najvišeg vrhunca do bezdana je bio uzeo toliko dugo da je stoga jedno beskonacno dugo vrijeme bilo potrebno da bi se iz bezdana uzdignulo do tocke kada je bice opet moglo primiti svoju samo-svjesnost, da je ovo konacno savršenstvo onda ucinilo mogucim putovati posljednjom stazom uspona. Ali pod ovakvim okolnostima se pojavilo stvaranje, a ovo utjelovljuje nebrojene pale duhove ciji ce povratak k Bogu naknadno takoder uzeti jedno beskonacno dugo vrijeme, otud se kraj stvaranja još ne može predvidjeti....
Unatoc tome, ‘tvorevine’ postoje i sve ce se odvijati po zakonskom redu.... One su dovedene u život pomocu uvijek novih sicušnih cestica duha ciji se viši razvoj odvija putem neprestanog mijenjanja njihove vanjske forme, i stoga se može promatrati neprestano razvijanje i dezintegriranje svake materijalne tvorevine.... Sva djela stvaranja su sebe opetovano obnavljala na ovaj nacin i tako su služila inherentnom duhu da ostvari zrelost, baš kao što služe neprestanom razvoju covjecanstva time što jamce njihov fizicki život na Zemlji. Sve dok duhovi zavezani u stvaranju nemaju slobodnu volju njihov se put višeg razvoja nastavlja u skladu sa Božjom voljom.... ogranicena duhovna supstanca služi u jednom ili drugom obliku i na taj nacin postepeno sazrijeva.... Ali cim duh živi na Zemlji kao ljudsko bice on je još jednom u posjedu slobodne volje i onda je u stanju.... umjesto nastaviti uzdizati se.... zaustaviti svoj razvoj ili opet nazadovati. Tijekom konacnog procesa razvoja on je u stanju podbaciti.... I ovo nazadovanje može voditi do rezultata da ce duh u ljudskom bicu.... ‘duša’ ili jednom ‘pali prvobitni duh.... otvrdnuti opet kao ranije. Posljedica ce opet biti dezintegracija duše u bezbrojne sicušne cestice koje ce još jednom morati krenuti stazom kroz materijalne tvorevine.... I ovaj proces, koji je sada opet postao prijeko potreban, takoder zahtjeva dezintegraciju i transformaciju svih djela stvaranja.... što se može opisati kao kraj jednog perioda i pocetak novog.
I stoga vi ljudi trebate pokušati sebi objasniti to sami, da ce se takvi periodicni prisilni procesi transformacije u odnosu na stvaralacko djelo Zemlja dogoditi u skladu sa Božjom voljom. Oni su uvijek utemeljeni na Božjoj ljubavi i mudrosti i jedino uvijek služe iskupljenju jednom palih duhova.... I vi trebate takoder biti pripremljeni za takve intervencije od strane Boga kada ljudi više ne prepoznaju istinsku svrhu njihovog postojanja. Jer jedina svrha svakog djela stvaranja je dovesti ljudsku dušu do sazrijevanja, pomoci joj da postane što je jednom bila u pocetku.... najviše savršeno bice, koje je poteklo iz Božje ljubavi ali se je dobrovoljno odmetnulo od Njega.... Ono ce se opet vratiti k Njemu, i Bog Osobno mu je osigurao stazu povratka kroz sve tvorevine na Zemlji.
AMEN
Traductor