Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/6702
6702 BOG CIJENI SAMO VOLJU.... NAJUNUTARNIJE OSJEĆANJE....
30.studenoga.1956: Knjiga 72
Pravac volje određujete vi ljudi sami, jer na vaše najunutarnije razmišljanje i htijenje ne može se ni od koje strane utjecati prisilno, čak i kad ste prisiljeni vaše razmišljanje i htijenje držati u tajnosti. I baš tako vi izvana kroz dobra učenja možete biti upućeni na to što trebate činiti da biste živjeli ispravno pred Bogom.... Možete biti upoznati s zapovijedima Ljubavi koje vas trebaju poticati na taj ispravan način života pred Bogom....
No jedino je opet vaše najunutarnije razmišljanje i htijenje odlučujuće, čak i ako na van ispunjavate to učenje Ljubavi.... Jer cijeni se baš samo volja, koju vi ljudi trebate usmjeravati ispravno. I vi možete naizgled izvađati dobra djela a da im nedostaje unutrašnja Ljubav-na težnja, a onda su ona bezvrijedna pred Bogom.... Ali vi isto tako možete biti spriječeni Ljubav-no djelovati kroz vanjske okolnosti, pa opet vaše razmišljanje i htijenje može biti usmjereno na djelovanje u Ljubavi.... A tad će Bog opet vidjeti i cijeniti samo dobru volju, koju ste u svoj slobodi ispravno usmjerili.
Unutrašnji poriv voljnosti za pomaganjem dokazuje tu ispravnu volju, koja međutim nedostaje svima onima koje Božji protivnik još drži okovanima. No kako se u zemaljskom životu radi o preobrazbi vaše volje, koja se prvotno usmjerila na protivnika, baš je motiv svakog postupka ljudi od najvećeg značaja za to koji pravac volje to dokazuje. Jer, dobro htijenje i razmišljanje iznutra već je položeni ispit volje, volja se odvratila od protivnika i opet se okrenula Bogu....
Ako se Boga priznaje, to još uvijek nije dokaz da srce misli onako kako usta govore. No Bogu-naklonjena volja ne može drugačije nego stremiti životu u Božanskom redu, tako da će i čovjek osjećati unutarnji nagon Ljubavi, a što onda čini biti će utemeljeno u tom Ljubavn-om nagonu. A ako je čovjek spriječen da svoju volju sprovede u djelo, onda će i pored toga ta volja uvijek ostati okrenuta Bogu, i on će radi te volje biti opravdan pred Bogom.
Dakle putem dobrih učenja, putem propovijedanja Evanđelja, treba se duhovno utjecati na volju čovjeka na najpovoljniji način, kako bi čovjek znao o Božjoj volji, sa Čijom voljom bi se on onda trebao uskladiti.... No presudan je tek stav čovjeka, korištenje učenja i aktiviranje u skladu s tim učenjima koja uvijek zahtijevaju Ljubav prema Bogu i bližnjima. A ta djela moraju uvijek uslijediti iz unutarnjeg poticaja.... Tada je volja bila okrenuta u pravom smjeru, ali ne pod prisilom....
Tako da djela Ljubavi, koja se zahtijevaju putem pritiska ili obećanja, mogu biti potpuno bezvrijedna kad nedostaje unutarnja Ljubav-na volja, dakle nije djelo nego volja presudna za ispit volje čovjeka na Zemlji. Ono što se događa u nutrini čovjeka presudno je, a to može prosuditi jedino Bog, Kome su poznate sve misli, svi pokreti ljudskog srca.... Stoga je Bogu naklonjena volja za čovjeka najsigurniji jamac za to da će on biti obuhvaćen Bogom, Koji ga nikad neće prepustiti Njegovom protivniku.... Pa čak i ako je još često u opasnosti, budući da protivnik od njega ne želi odustati.... Bog ga drži, i On mu se i objavljuje, tako da se čovjek sve više osjeća izjašnjava za Boga (pripadnim) i stremi Mu kao svom najvišem cilju....
AMEN
Translated by Lorens Novosel