Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/6585

6585 GLAS SAVJESTI

1.srpnja.1956: Knjiga 70

Svatko u sebi krije/udomljuje tihog prekoritelja/savjetovatelja koji ga ne-primjetno/perceptibilno potstiče/nagoni ili upozorava ali sebe očituje tako blago (1 Kraljevi 19:12) da može lako biti ignoriran ako ljudsko biće ne obraća pažnju na njega. Ovaj unutarnji prekoritelj/savjetovatelj je također milost Božja, on je sredstvo pomoći korišteno od strane Božje ljubavi, poklon koji je dan svakoj osobi [[Rimljanima 2:12-15]] ali na kojeg se treba obratiti pažnja kako bi bio koristan. Sve dok ljudsko biće želi živjeti ispravan i pravedan život on će uvijek obraćati pažnju na svoj unutarnji glas, on će se osjećati priječen ako se približava tome da napravi nešto loše/pogrešno, i on će osjetiti nježni unutarnji potsticaj tamo gdje je nužno vršiti dobra djela, jer unutarnji prekoritelj/savjetovatelj je sposoban sebe izraziti u ljudima koji su dobre volje. Ipak 'glas savjesti' može također biti vrlo lako ugušen ili potisnut kušnjama koje su glasnije i stoga ih je puno lakše/vjerojatnije čuti ali koje nikad duši neće donijeti koristi [[ili 'od kojih duša neće imati nikakve dobrobiti']]. U tom slučaju ljudsko biće postaje neosjetljivo; on postaje ravnodušan prema tome da li su njegove akcije dobre ili loše.... On sluša sve prijedloge koji [[ili 'poslušan je svim sugestijama koje']] obećavaju svjetovne blagodati i više ne obraća pažnju [[ili 'ne primjećuje']] glas savjesti ako on sebe želi očitovati. Međutim, ova neosjetljivost/ravnodušnost prema savjetima/poukama/prijedlozima savjesti je njegova vlastita greška, jer tihi prekoritelj/savjetovatelj postoji u svakom ljudskom srcu ali on može biti istisnut ili se njegovo izražavanje može svjesno blokirati, a to se događa ako čovjek djeluje protivno unutarnjem savjetu/pouci/prijedlogu ili upozorenju i na taj način ušutkava ovaj nježan glas.... Jer Bog ne koristi prisilu volje, a to bi bila prisila volje ako bi se unutarnji glas sve više isticao i pri tom onemogućavao/zaustavljao čovjekovu volju i akcije. Svi darovi milosti od Boga se moraju dobrovoljno (is)koristiti da ne bi postali nedjelotvorni.... Međutim, najveći/izuzetan uspjeh se može ostvariti ako čovjek sebi dozvoli biti potpuno vođen iznutra.... Ako, prije svake svoje akcije, on najprije o njoj najozbiljnije razmisli [[= u smislu, ako provede određeno vrijeme u najozbiljnijim mislima o tome što će učiniti!]], ako on, time što će uvijek željeti napraviti ono što je ispravno, zamoli Boga za Njegovo rukovođenje i naknadno dopusti sebi da ga On vodi....

Onda će mu glas govoriti sve jasnije i razumljivije, onda ga glas svijeta više neće biti u stanju potisnuti.... Onda će ljudsko biće sebe svjesno podrediti rukovođenju duha, jer on će prepoznati njegovo djelovanje u sebi i znati da je to glas Božji koji ga sada vodi i usmjerava, koji ga obrazuje i stoji pored njega sa spremnim savjetom.... Na taj način unutarnji prekoritelj/savjetovatelj ljudskog bića, glas savjesti, može biti motiviran od strane samog čovjeka da govori glasnije ako je on uvijek spreman slušati i udovoljavati njegovim prijedlozima, ali ovo se jedino događa [[sa]] ljudima koji žive život ljubavi.... Onda za duhovnu iskru više ne postoje daljnje prepreke da sebe izrazi, onda ona može izaći na površinu i otvoreno utjecati na čovjeka, to više ne predstavlja prisilu volje, pošto se volja sama od sebe spremno podređuje božanskom-duhovnom utjecaju.... A kada se to dogodi ljudsko biće će voditi unutarnji život, on će neprestano komunicirati sa svojim unutarnjim vodičem i znati da je to Božji glas koji mu se obraća, koji ga upozorava i savjetuje i vodi gdje god išao.... Naknadno, njegov način života će također udovoljavati Božjoj volji, pošto duh u njemu jedino uvijek utječe na njega u skladu sa Božjom voljom. Ni jedan čovjek ne mora ići kroz zemaljski život bez glasa savjesti koji ga savjetuje i upozorava, jer on će adresirati sve ljude sve dok oni i dalje mogu biti vođeni, sve dok su oni i dalje neodlučni u pogledu toga da li djelovati u dobru ili zlu.... Pa ipak, čim volja više naginje ka zlu glas postaje sve tiši i tiši i naposlijetku može potpuno nestati/zamrijeti ukoliko se ne dogodi iznenadna promjena. Ali sve dok je čovjek živ Bog će mu nastaviti pokušavati govoriti iz-unutra i dodirnuti njegovu savjest.... Usprkos tome, On neće nikad vršiti ikakvu ma kakvu god prisilu na njegovu volju, On će mu uvijek dozvoliti da zadrži svoju slobodu.

AMEN

Translated by Lorens Novosel