Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/6352

6352 BOŽJE MILOSRĐE....

11.rujna.1955: Knjiga 68

Svi vi iskušavate Božju dobrostivost i milosrđe, jer Njegova Ljubav je beskrajna i za sva je Njegova stvorenja koja su u bijedi, koja Mu se međutim još uvijek odupiru i zbog toga doista ne bi trebali imati nikakvo pravo na Njegovu Ljubav, stoga se milosrđe zauzima oko njihove nevolje. On se ne može razljutiti, već samo voljeti, željeti oprostiti i pomoći. Niti jedan grijeh nije toliko velik koliko bi Ljubav Njegova željela oprostiti, i samo Njegova pravednost mora zadržati jedan određen red, zbog kojega Bog ne može učiniti blagoslovljenima Svoja bića, dokle god Mu se otvoreno suprotstavljaju. Ali On čini sve kako bi raspršio njihov otpor, kako bi se zatim mogao dati u potpunosti.

Bog, stoga, ne kažnjava koliko god bila ispunjena mjera grijeha, već promatra prepun suosjećanja na grešnika i izlijeva na njega milost za milošću, sve dok se ne preobrati i svojevoljno okrene Njemu, kako bi onda također naišao na pun oprost od Njega. Jer Sâm Bog je Ljubav, a Ljubav se ne može rasrditi, već jedino gleda kako da usreći. Bog je milosrdni sudac svake duše, odnosno od Njega se može uvijek očekivati oprost, jer Njegova Ljubav je beskrajna. Samo kada se duša suprotstavlja, onda izaziva pravednost Božju, jer ona je zakon vječnoga reda, koju otpor Ljubav Božju čini nedjelotvornom i djelo milosrđa je također beskorisno.

I tako je Božja najveća briga uvijek samo za promjenom čovjekove volje, koja potom dozvoljava da bi Njegovo milosrđe moglo intervenirati, kada je duša pala i ne može se više sama podići. Onda joj je dana pomoć, koju ona ipak ne zaslužuje, ali niti ne odbija. Onda milošću može postati blažena, jer milosrdna Ljubav se naginje nad nesretnima. Ali suosjećajnost poznaje samo Onaj Koji poznaje beskrajnu bijedu onoga što vene u ponoru. I zato također i čovjek može osjetiti samilost, koji zna za sudbinu paloga, čak i kada ju ne može izmjeriti svojim čuvstvom. Ali spoznaja o nesreći paloga može probuditi u njemu jednu duboku suosjećajnost, i ako se onda posluži samilosnom Ljubavlju za te duše udaljene od Boga, ako onda zazove Boga za pomoć za te nesretne duše, onda njegovo samilosno zazivanje može slomiti otpor u tim dušama, jer osjećaju Ljubav molitelja i popustit će.

Samilosna Ljubav je veoma vrednovana od strane Boga, kako je ona znak najviše zrelosti duše, znak vjerodostojne Ljubavi u čovjeka, koja ne može nikada ostati bez učinka. Bog ima samilost za svaku dušu, i sve bi doista već bilo oslobođeno od ponora, kada bi Njegova samilosna Ljubav bila prihvaćena bez otpora. Ali ostaje neučinkovita, čim naiđe na otpor. Stoga svako stanje jada, svaka nesreća nije odaslana od Boga na biće, već vam je bila nanesena slobodnom voljom, protiv koje niti milost Božja ne može ništa poduzeti što uvijek samo djeluje u Ljubavi nad voljom bića da bi promjenio i oslobodio put milosrdne Ljubavi; da bi se biće prepustilo biti zahvaćeno i privućeno milosnom Ljubavlju. Svako iskupljujuće djelo je djelo milosrđa, jer je samoizazvana bijeda, od koje duša mora biti oslobođena, gdje pravda mora iskazati kaznu, ako se prije ne očituje milosrđe i ne učini posljednji pokušaj da slomije otpor.

Međutim, u otporu čak niti milosrđe ne može učiniti ništa, a onda pravda djeluje na biće u skladu sa otporom. Ljubav Božja nikada ne popušta i ta Ljubav gleda da spasi sve nesretne, i Njegova samilost će se prigibati uvijek nanonovo nad Zemljom i zahvatit će one koji joj se prepuste, a Njegovoj ogromnoj Ljubavi niti jedno biće ne može dugo odolijevati, jer je njezina snaga velika i pod tom Ljubavnom silom jednom će se otopiti i najtvrđe srce, i predat će se Njemu u slobodnoj volji, te biti vječno blaženo.

AMEN

Translated by Lorens Novosel