Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/5810

5810 POZIVAČI I PREKORITELJI

23.studenoga.1953: Knjiga 63

Ja želim prihvatiti sve one od vas koji Mi žele služiti. Puno posla se još treba napraviti prije kraja, i baš zbog tog posla su Mi potrebne vjerne i entuzijastične sluge koji su svjesni njihova zadatka i koji su Mi tako posvećeni/privrženi da će uvijek latiti jedino onog što prepoznaju kao Moju volju.... ali koji također prepoznaju vrlo nizak duhovni nivo ljudi i njihov zastrašujući kraj ako se ne promijene. Kraj će doći bez ikakve sumnje budući će ga prouzročiti samo čovječanstvo, i čak ako i nekolicina ljudi stremi ka uzlazu.... oni neće biti u stanju odgoditi kraj budući tih nekolicina ne mogu ostvariti potpunu duhovnu promjenu i cijelo čovječanstvo bi [[u slučaju da se kraj dalje odgađa]] uporno stremilo ka bezdanu (Matej 24:22).... time, promjena na bolje ne dolazi u obzir [[ili ‘nemoguća je’]] baš zbog potpunog opadanja duhovnosti kod ljudi. Kraj ove Zemlje će također zasigurno predstavljati Sud.... kompenzaciju za profani/bezbožan način života, razdvajanje dobra od zla.... Ali daleko više od toga, to će biti jedan čin milosrđa za bijedne duše u bezdanu.... čija je nakana zaustaviti njihovo neprestano stremljenje nadolje i prema tome će oni opet biti lišeni njihove slobode volje.... baš kao što će to predstavljati jedan čin ljubavi za i dalje zavezanu duhovnu supstancu koja je i dalje na putu višeg razvoja. Posljedično tome, kraj se više ne može spriječiti....

A ipak, prije ovoga, još se puno toga može napraviti za duše koje streme nadolje, za ljude koji slijepo strmoglavo jure u katastrofu. Svatko tko je bio upozoren se može zaustaviti, srediti se [[ili ‘doći k sebi’]] i zaputiti putem koji vodi do drugačijeg cilja.... svako ljudsko biće može biti zaustavljeno na njegovom propadanju u bezdan.... Premda svaki onaj koji se suoči sa ovim neprestano nadolje stremećim dušama i upozorava ih da se zaustave.... tko im opisuje užase i muke koje ih očekuju na kraju njihova puta, koji im skreće pažnju na ili ih vodi ka ispravnom putu, više neće spriječiti kraj ali on će spasiti pojedinačne ljude od ponora, jer sve dok uzlazni put još postoji neće biti prekasno za njih potražiti ga i uputiti se njime.... Sve dok kraj još nije pristigao, svaka pojedinačna osoba može i dalje odvratti užase kraja od sebe. Jer Ja Sam Bog Ljubavi a ne gnjeva, Ja Sam Bog života a ne smrti i uništenja.... Moj plan je zasigurno bio određen još od početka i nitko ga neće biti sposoban srušiti, nitko se ne može umiješati u Moj zakon vječnog reda, ali svatko se može integrirati u ovaj red prije nego bude prekasno, a prekasno je jedino kada je pristigao dan kraja.... Iz ovog razloga Ja blagoslivljam sve one koji su sebe postavili Meni na raspolaganje kao pozivači i prekoritelji, koji savjetuju i pomažu, upozoravaju i prekoravaju; Ja blagoslivljam sve one koji – budući se sami kreću [[ili ‘budući su se sami zaputili’]] ispravnim putem – također pokušavaju potaknuti njihova bližnja ljudska bića da se njime zapute; Ja blagoslivljam svaki čin ljubavi koji je napravljen sa ciljem izbavljenja ljudi prije kraja. Sve dok Zemlja i dalje postoji to je vrijeme milosti, budući se svaki pojedinac i dalje može okrenuti, doći k pameti i promijeniti.... Jer za sada je ljudsko biće još sposobno razmišljati i moliti se.... Međutim kada dođe zadnji dan, biti će prekasno za one koji su zanemarivali gledati prema gore....

Prema tome svi vi bi trebali iskoristiti vrijeme koje vam je još preostalo i marljivo raditi za Mene, budući oni od vas koji su u posjedu znanja/informirani trebate raznositi vaše znanje među ljudima, i čak ako će samo nekoliko sjemena pasti na dobru zemlju i pustiti korijena (Matej 13:8, 23).... to je jedan izvanredno hitan i jako potreban izbaviteljski posao koji zahtjeva svu vašu volju.... No nemojte postati umorni i samozadovoljni, je nije preostalo još puno vremena.... Prema tome djelujte [[ili ‘poduzmite akciju’]] i radite dok još imate danje svjetlo, jer noć će doći kada više nećete biti sposobni raditi (Ivan 9:4).

AMEN

Translated by Lorens Novosel