Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/5257

5257 VOLJU NE ODREĐUJE PREDISPOZICIJA, NEGO LJUBAV....

19.studenoga.1951: Knjiga 58

Vama je samima prepušteno kamo vi usmjeravate svoju volju, iako vam je kroz Moju Riječ dobro savjetovano kakav rezultat za vas donosi svako usmjerenje volje. No, čak ni Moja Riječ vas ne prisiljava, budući ju vi također opet možete prihvatiti ili odbaciti, prema vašim nazorima [[(naravi, sklonostima)]] i vašoj ljubavi. Jer ljubav određuje vašu volju.... Vi ćete uvijek ljubiti ono čemu težite, bilo to dobro ili loše, vaša žudnja je na to usmjerena, a tako i vaša volja.... dobra ili zla.... Vi ćete uvijek osjećati ljubav prema onome što vi žudite, no da li je ljubav dobro ili loše usmjerena, to određuje vaš duhovni razvoj. Vi sada možete prigovoriti da je ljubav položena u čovjeka, da se i ljubav prema zlu rađa u srcu, te da je čovjek stoga žrtva u njemu latentnih [[(drijemajućih)]] žudnji. A ta je primjedba u određenoj mjeri opravdana.... da u čovjeku počivaju svi nagoni i žudnje, koji u pojedinačnim pred-stadijima u zakonu prisile još nisu bili prevladani, da te nagone stoga čovjek donosi sa sobom u zemaljski život, kako bi ih sada pobijedio i potpuno odložio. Ove osobine su stoga prisutne u čovjeku i otuda također stalno pobuđuju žudnje. One žele ispunjenje i često su tako moćne u čovjeku, da one njime potpuno vladaju. Borba protiv takvih žudnji je često teška, no zbog toga je čovjek od Mene dobio razum, da on može promisliti nad svojim osjetima, kako bi odgovarajuće postupio prema njima. Pogrešno je reći da čovjek mora postupati tako kako odgovara njegovoj predispoziciji.... baš kao da je on bio stvoren bez razuma i da se osjeća instinktivno nagonjen....

No, budući da je njemu u zemaljskom životu ponuđeno dovoljno prilika da prikupi znanje, budući da je njemu dana smjernica kroz Moju Zapovijed Ljubavi, budući da on u sebi ima tihog opominjatelja i upozorivača, koji ga uvijek upućuje na Moju volju, i budući da on sada može o svemu promisliti, tako da leži jedino na njegovoj volji, da sam sa sobom izbori bitku, ako je ona potrebna, ako su njegove žudnje suprotstavljene onome što bi on trebao učiniti prema unutarnjoj spoznaji.... Da on to ne bi mogao, isključeno je, jer ozbiljna volja njemu jamči i priljev snage, no slaba volja će podbaciti. I iznova je samo jedno potrebno kako bi se osnažila slaba volja.... vjera u Isusa Krista.... Zapravo, baš ljudi koji su još snažno opterećeni osobinama iz njihovih pred-stadija, neće imati vjeru u Isusa Krista, no ukoliko se oni time pozabave samo razumski, oni već objavljuju volju da proniknu Istinu, i to im pomaže da pronađu ispravno rješenje.... Ali, gdje je pitanje o Isusu Kristu odbačeno bez promišljanja, gdje se ljudi ne potrude oko odgovora, upravo tamo je i volja očigledno usmjerena nadolje, i tamo je čovjek često žrtva sila odozdo, no on i sam to želi, a za to nije kriva njegova predispozicija. Jer, čovjek može htjeti u oba smjera, inače se ne bi moglo govoriti o slobodnoj volji. A, svaki čovjek može i treba jednom postaviti pitanje o svojemu životnom zadatku.... Za to je njemu bio dan razum....

AMEN

Translated by Lorens Novosel