Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/5184
5184 BUĐENJE DUHOVNE ISKRE U ČOVJEKU - LJUBAV....
6.kolovoza.1951: Knjiga 58
Božanska iskra u čovjeku nema zapaljivu moć sve dok je u Ljubav-no hladnom srcu. Jer tek Ljubav-na toplina probudi ju u život, ona se takoreći pali na Ljubav, dakle samo Ljubav-no aktivan čovjek može tu iskru u sebi dovesti do buđenja. Tako da je razumljivo da u posljednje vrijeme pred Kraj u kojem se ljudi već nalaze, ima samo tako malo ljudi probuđena duha, baš zato što se jako malo i prakticira Ljubav i time čovjek ostaje bez života iako on još boravi na Zemlji. Jer živjeti znači biti aktivan kroz poticaj duhovne iskre u čovjeku, i to neprestano u Božjoj volji, pošto je duhovna iskra u čovjeku povezana sa Ocem-Duhom od vječnosti i time se [[(tom)]] čovjeku nudi samo ono što je zaista Istina, dakle što je i u skladu s Božjom voljom.
No ako je duhovna iskra u čovjeku probuđena, onda ga ona neprestano nagoni prema cilju, jer iskra, koja se jednom rasplamsa u plamen, više se ne može ugasiti, pošto Bog Osobno onda taj plamen hrani, a nešto čisto Božansko, što je jednom postalo djelotvorno, nikad više ne može propasti u stanje smrti, jer kad je duhovna iskra probuđena u život uspostavljena je veza sa Ocem-Duhom. Ta veza više neće biti raskinuta nego će postajati sve čvršća i dublja putem Ljubavi, na Koju Božanski Duh neprestano nagoni.
Buđenje u duhovni život ono je što je najvažnije u zemaljskom životu, jer tada dolazi do jedne promjene, put koji je prije bio [[(“vodo”-)]]ravan ili pak vodio u ponor, sad vodi prema gore u visinu te vodi do najdivnijeg cilja. No dalek je još put do savršenstva, jer nečistoće oko duše moraju biti razgrađene prije nego duhovna iskra može biti tako djelotvorna da može bez dvojbe biti prepoznata kao Božje zračenje. Dakle jednom kad je duhovna iskra probuđena u život dogodilo se nanovo-rođenje ali tek tada ona se mora sjediniti sa dušom sve dok se ova potpuno ne prepusti Božanskom vodstvu, dakle najrevnije se trudi vršiti Božju volju. Znači čovjek onda pored zemaljskog života vodi jedan drugi život.... a taj je stvarni život duše koji u duhovnom kraljevstvu tek dolazi do punog sazrijevanja i predstavlja neopisivu aktivnost.
Djelovanje jedne usavršene i ostvarene duše u Kraljevstvu Svjetla uvijek će biti uklapanje u Božju volju, koja je duši kroz duh neprestano objavljivana. Znači duh i duša su tada postali jedno i nalaze se u neraskidivoj vezi s Bogom, Ocem-Duhom od vječnosti. To je onda vječni život jer ogromno polje aktivnosti tada se nalazi pred jednom takvom dušom, no pošto je ona sad ispunjena svjetlošću i snagom jer je njen duh neprestano napajan od Duha-Oca, njena je aktivnost neopisivo blagotvorna, jer ona se osjeća povezana sa Onim Kojeg ljubi, i djeluje i stvara za Njega, tako što se trudi privoditi Njemu sve što je još udaljeno od Boga. Jedna duša koja je ušla u vječni život izgubiti će svaku slabost, ona se ponovo nalazi u izvornom stanju, gdje je bez ograničenja mogla stvarati i oblikovati, pošto je opet postala tako savršena kao što je nekoć proizašla iz Boga....
AMEN
Translated by Lorens Novosel