Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/3627

3627 PROCES DUŠINA PROČIŠĆAVANJA U ONOSTRANOM....

15.prosinca.1945: Knjiga 46

Proces pročišćavanja umrle duše u onostranom započinje odmah nakon smrti tijela ali u skladu sa dušinom voljom. Duhovno potpuno mračne duše doživljavaju tamu kao agoniju, i to odmah od početka procesa, pošto je ona naumljena pridonijeti promjeni dušine volje. Iako trajanje ovog varira, to je uvijek princip pročišćavajućeg procesa. Božja ljubav neprestano pruža duši mogućnost promijeniti njezinu volju, ali ona u onostranom ne prepoznaje uvijek te metode kao djelovanje Božje ljubavi, a ipak one uskoro mogu dovesti do cilja pod uvjetom da duša nije previše tvrdoglava. Ona sebe mora pročistiti u potpunosti prije nego može prihvatiti svjetlo, a dok ne može primiti svjetlo ona je u stanju muke, i tako je sudbina nezrele duše žaljenja vrijedna. Ona nikad ne može primiti previše pomoći od ljudi posredstvom ljubavlju nadahnutog/ispunjenog zauzimanja ili mentalnih instrukcija i savjeta da djeluje sa ljubavlju. Međutim, ako duša nije previše tvrdoglava ona će neprestano napredovati u njezinom razvoju, svaka muka otapa tvrdi pokrov, ona postaje prijemčiva za pomoć i pokušat će sebe osloboditi, iako povremeno može uzeti jako dugo vremena prije nego je proces pročišćavanja upotpunjen i duša je, kao primatelj svjetla, u stanju djelovati blagonaklono [[ili ‘sa dobrotom/susretljivošću’]].

Ali čak će i više zrele duše još morati postati više prijemčive za svjetlo, pošto svjetlo može dodirnuti dušu u različitim stupnjevima intenziteta, u zavisnosti o njezinom stanju savršenstva, koje može dosegnuti jedan povećavajuće visok nivo. Pri ulasku u duhovno carstvo duša može već biti toliko napredna u znanju da više ne mora tratiti/venuti u mračnim okruženjima, ona je sposobna vidjeti i razumjeti sve, ona sebe pronalazi u više ili manje blistavom bazenu svjetla i stoga je također sposobna djelovati sukladno tome. A ipak ona sebe još mora oblikovati da bi primila više svjetla. Ona sebe još mora kristalizirati do najviše bistrine i to opet kroz ljubavlju nadahnut/ispunjen rad sa dušama u nevolji, jer predana/požrtvovna ljubav za te duše će pročistiti dušu i učiniti ju sve više prijemčivom za svjetlo, dok se uslijed njezine iskupljujuće aktivnosti ujedno intenzivira njezina vlastita sreća. Čim duša ima volju uzdignuti se ona postaje marljivo i neumorno aktivna, i zbog svoje volje da pomogne drugim patničkim dušama ona neprestano prima snagu za svoju vlastitu sreću i kontinuiranu/istrajnu pomoć/predusretljivost. Uvijek pod uvjetom, naravno, da je prevladala slabost svoje volje, da je njezina gusta neprobojna tama raspršena, da je prijemčiva za milosrdne zrake svjetla koje Bog šalje u tamu, i da želi izbjeći svoje mračno stanje. Njezina borba spram uzlaza, njezine muke i tama njezina okruženja su uzeti u obzir kao pročišćavajući činbenici, njezini se slojevi razlažu, ona postaje prijemčiva za svjetlo i njezin je uzlaz prema svjetlu osiguran. U skladu sa dušinom vlastitom voljom Božja joj neprestana pomoć omogućava uzlaz sve dok, prožeta svjetlom, ona ne može djelovati u duhovnom kraljevstvu kao što je njezina sudbina.

AMEN

Translated by Lorens Novosel