Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/3398

3398 SVEPRISUTNOST BOGA.... SUŠTINA - SNAGA....

9.siječnja.1945: Knjiga 44

Bog je posvuda prisutan, Njegov Duh nije vezan za prostor i vrijeme, budući je Njegov Duh snaga, koja protječe kroz sve i otuda je prisutan posvuda i u isto vrijeme. No, ova snaga nije bez suštine (srži, bitnosti, bića), zbog čega može uvijek i posvuda biti zazvana, budući da misli i volja pobuđuju (animiraju, potiču, oživljavaju) ovu snagu, a misao i volja će uvijek biti aktivni, također sukladno pozivu kroz bića, koja kao da su zračenja njihove snage, i posljedično, isto što i Bog, jedino u najsićušnijoj mjeri.... bića, koja su preslika najsavršenijeg Bića.... Bog je posvuda, inače On ne bi bio savršen, budući savršenstvo ne poznaje granice, ono ne poznaje ništa vezano za prostor i vrijeme.... Božje savršenstvo međutim nije shvatljivo ljudima, jer čovjek poznaje jedino ograničeno, te nešto neograničeno njemu nije zamislivo. Stoga je također njemu teško učiniti vjerodostojnom Božju sveprisutnost, jer čim on pokuša zamisliti vječno Božanstvo kao Biće, već mu je nešto ograničeno pred očima, što mu je zamislivo jedino lokalno i prostorno. Posljedično čovjek nastoji objasniti vječno Božanstvo nazivom Snaga, što po Sebi doduše jest Istina, ali jako otežava osobnu povezanost čovjeka s Bogom, jer ova, prema ljudskoj pameti, može biti uspostavljena jedino sa Bićem, Koje je sposobno misliti i ima volju....

Veza s Bogom je međutim nužna, i zato Bog mora biti priznat kao Biće, što je također vrlo lako moguće, budući svako djelo stvaranja razotkriva volju koja je postala formom kroz Njegovu svemoć, i čini prepoznatljivom najdublju mudrost, stoga savršenu misao. A dok god je djelo stvaranja vidljivo ljudskom oku, također je na izvjestan način posvjedočena (dokazana) Božja svemoć, jer svako djelo stvaranja je očitovanje Božje snage, stoga Sam Bog mora biti tamo gdje se izražava Njegova snaga. Ako čovjek ozbiljno razmisli o ovome, onda mu je pomisao na Biće već mnogo prihvatljivija, jer smisao i svrha djela stvaranja ne dopuštaju pojavljivanje nikakve sumnje, da u njihovom temelju leži volja puna mudrosti, a gdje je volja, tu je također i mogućnost sebe učiniti naklonjenim ovoj volji. Stoga može biti uspostavljena veza putem molećivih misli, jer je čovjek u sebi stekao uvjerenje da će misaono prizivanje biti saslušano, i to bilo gdje i u svako vrijeme, te da može biti odgovoreno od strane Bića, Koje je savršeno i otuda također puno Ljubavi i moći....

Božje Biće se nikako ne treba uosobljavati, jer bi to bilo ograničavanje u skladu sa ljudskim razmišljanjem, kojemu također sveprisutnost može biti teško uvjerljiva, jer Božje Biće ne može biti stavljeno u ljudski zamislivu formu. Ali, u Isusu Kristu se očitovala praiskonska Božja snaga, Božje zračenje, odnosno, ona je u potpunosti ispunila jednu tjelesnu formu, i da tako kažem, ona je postala animator (oživljavač) ove vanjske forme, i posljedično vidljiva onima koji žele napraviti predodžbu o Bogu.... Jer Bog čini da sve Njegove misli postanu forma kroz Njegovu volju, tako također i misao da Sebe Samoga predoči ljudima, bez da ovi budu konzumirani puninom Njegove snage i svjetla. Ali, jedan vidljivi oblik, u skladu sa zakonima prirode, vezan je za prostor i vrijeme, on je jedino onda neprostoran i bezvremenski, kada se potpuno produhovio, no on ostaje zamisliv vama ljudima. A u duhovnom kraljevstvu oko može opaziti ovu formu, i stoga gledati Boga licem u lice. Božji Duh je međutim posvuda, i uistinu je neprestano aktivan, odnosno, On čini da Njegove misli postaju oblikom kroz Njegovu volju. On, prema tome, mora biti Biće, jer su Njegova volja i Njegova mudrost prepoznatljivi u svemu što je stvorila Njegova snaga. A budući da vječno Božanstvo želi da bude uspostavljen odnos sa Njim, čovjek također mora moći vjerovati da je Bog Biće, jer ako on Njega zamišlja jedino kao snagu, on neće nikada nastojati uspostaviti ovu vezu, no onda on živi svoj zemaljski život bezuspješno, jer duhovni napredak mora imati za preduvjet molitvu Bogu za milost, a ova se međutim uzdiže uvis prema Biću Koje je sveprisutno, ali nikada prema snazi, kojoj se negiraju (poriču) volja i sposobnost razmišljanja, stoga obilježja jednog Bića.

AMEN

Translated by Lorens Novosel