Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/3307

3307 VELIČINA KRIVNJE SPRJEČAVA ULAZAK U ONOSTRANO.... PROGONSTVO....

26.listopada.1944: Knjiga 43

Veličina krivnje koju čovječanstvo svaljuje (natovaruje) na sebe, svakodnevno se povećava, i treba nazvati krivima sve ljude koji izvršavaju ili odobravaju postupke kojima je zanijekana svaka Ljubav prema bližnjemu. Gdje provaljuju mržnja i neljubavnost (nemilosrdnost), tamo ljudi griješe, jer oni krše Božji red, oni krše Zapovjedi Ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. I tako oni povećavaju krivnju svakim postupkom koji je loš, a sebe čini krivim i onaj koji se ne gnuša takvog postupka, nego pristaje na njega (odobrava ga). Ali ljudi ne promišljaju na posljedice, no oni ih moraju na sebe preuzeti na Zemlji ili u onostranom, a budući da se krivnja uzdiže u neizmjerno, ona se ne može iskupiti (namiriti) ni na Zemlji ni u onostranom, jer je zemaljsko vrijeme prekratko, a u onostranom se razvoj naviše može odvijati samo od određenog stupnja nadalje, a ovaj stupanj više ne dosežu ljudi, koji su se učinili krivima do te mjere da oni svakog dana i svakog sata počinjaju prijestup u novoj neljubavnosti. I zato oni moraju i dalje ostati na ovoj Zemlji, oni ne mogu nakon svoje smrti ući u duhovno kraljevstvo, nego njihova smrt znači jedino promjenu njihovog izvanjskog oblika, njihove duše će dobiti druge pokrivače, i kretati se i dalje na Zemlji, samo u potpuno neslobodnom stanju. Jer, kroz njihovu ogromnu krivnju, oni su proigrali svaku slobodu, i dospjeli u mučno zatočeništvo, iz kojeg se sami ne mogu osloboditi. No, veličina krivnje zahtijeva iskupljenje (naknadu), a budući da u duhovnom kraljevstvu oni moraju vječnostima čamiti i patiti, žele li se oni osloboditi svoje velike krivnje, Božje je Djelo milosrđa to da On stvara drugu mogućnost da se okaje ova krivnja i istodobno iznova teži slobodi, čak i ako je nakon beskrajno dugog vremena duši iznova odobrena obnovljena sloboda volje. Ipak će, u stanju prisile biti potaknuta na aktivnost, koja istovremeno znači viši razvoj, dok u onostranom, u duhovnom kraljevstvu suštini nedostaje svake snage, a također je i volja za aktivnošću potpuno paralizirana (onemogućena) vlastitom krivnjom. Stoga je naizgled najokrutnije djelo Božanskog Stvoritelja, ujedno djelo Ljubavi prema palom duhovnom, koje je svoju nekadašnju krivnju višestruko povećalo kroz Bogu-protivne postupke, koje ono u slobodnoj volji vrši na Zemlji. I dok god se ljudi ne vrate i ne promijene u Ljubav, oni na sebe nagomilavaju krivnju na krivnju, a posljedice su zastrašujuće, jer oni neizbježno privlače Božji Sud, i sebe same lišavaju svake slobode.... Jer, oni moraju ispaštati zbog Božanske Pravednosti, oni sve posljedice moraju preuzeti na sebe.... oni moraju još jednom proći hod kroz cijelo Stvaranje, dok im iznova nije dana slobodna volja, kako bi ju oni sada mogli iskoristiti za konačno oslobađanje iz forme.

AMEN

Translated by Lorens Novosel