Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/3272

3272 ZAPOVIJED LJUBAVI PREMA BLIŽNJEM.... SAMOLJUBLJE....

27.rujna.1944: Knjiga 42

Kroz zapovijed Ljubavi prema bližnjemu, treba biti zaustavljeno samoljublje, jer ono je smrt duše. Čovjek treba ljubiti sebe tek u maloj mjeri, odnosno, on treba u tom pogledu pažljivo postupati s darom Božje milosti, tako da on štiti svoj život od namjerne ozljede, i čini sve da sačuva ovaj život, budući mu nije dan bez razloga. Ali, čim on sebe samoga prekomjerno ljubi, on ne ostvaruje stvarnu svrhu zemaljskog života, jer samoljublje ne oplemenjuje čovjeka, nego ga povlači nadolje. Ljubav prema bližnjemu međutim, neizbježno mora umanjiti samoljublje, i to u istoj mjeri u kojoj je Ljubav prema bližnjemu prakticirana. A, budući da čovjek ima mogućnost prakticirati Ljubav prema bližnjemu na najopsežniji način, on bi ubrzo mogao višestruko nadmašiti samoljublje, ali je uvijek potrebno nadvladavanje kako bi se činilo dobro bližnjemu, kada Ljubav u srcu čovjeka još nije zapaljena u jasan plamen. Stoga je Bog dao zapovijed Ljubavi prema bližnjemu, budući čovjeku koji u sebi ima Ljubav, nije potrebna zapovijed. Ali, gdje još prevladava samoljublje, čovjek mora biti potican kroz zapovijedi, da bi pobijedio ovo prvo, i mora na neki način najprije sebe naviknuti da se manje osvrće na sebe, zbog bližnjega. Ako on sam sebe prisili na aktivnu Ljubav prema bližnjemu, čak i ako je to u početku bez unutarnjeg poticaja, ipak će se uskoro u njemu zapaliti Ljubav, i on će onda vršiti djela Ljubavi potaknut iznutra, kako bi pomogao i obradovao.... Onda se smanjuje samoljublje, a ipak on na sebi ostvaruje najveće djelo Ljubavi, jer spašava svoju dušu, no bez sebičnih misli, budući prakticira Ljubav poradi Ljubavi i poradi dobra.... A tako u njemu raste i Ljubav prema Bogu, koja u Ljubavi prema bližnjemu dolazi do izražaja.... Jer, ljubiti Boga svim srcem, znači čuvati Njegove zapovijedi, a Njegove zapovijedi zahtijevaju Ljubav.... Ljubav prema svemu što je stvoreno od Boga, ali na nesebičan način, jer Ja-ljubav uvijek traži vlastitu korist, i prema tome nije Božanska Ljubav. Ako se čovjek ne bori protiv samoljublja, on će stalno nazadovati u razvoju, budući će mu Božanska Ljubav ostati strana (nepoznata), međutim, jedino ona mu donosi otkupljenje. Ja-ljubav želi sve posjedovati, ipak, ona teži samo zemaljskim dobrima, i stoga sprječava duševni razvoj, jer jedino darivatelj će također moći i primiti. No, tko ljubi sebe samoga više nego bližnjega, on neće ništa željeti podijeliti, i zato neće moći ni primiti. Ali, budući da Bog mjeri u skladu sa čovjekovom voljom za davanjem, onda ovaj najprije treba biti zapovijedima potican na davanje, a kako on sada slijedi zapovijedi, tako će on također biti uzet u obzir (opskrbljen) od Boga. I kroz to će on polako biti naučen na aktivnost Ljubavi, koja onda također može postati sve više nesebična, što više čovjek nadvladava samoljublje. Tek onda on također prepoznaje blagoslov Ljubavi prema bližnjemu, budući ga ona čini to sretnijim, što je više potaknuta iz srca. I to više se čovjek budi u život, dok samoljublje čini da padne u duhovnu smrt.... Ljubav mora biti prakticirana, ako duh u čovjeku treba postati živ. I zato mu je Bog dao zapovijedi, jer čovjek je uvijek u opasnosti da se izgubi na protivnoj strani, ako prevladava samoljublje, dok se on sve više približava Bogu, što više se odriče sebe samoga, tako nadvlada samoljublje, budući mu Ljubav prema bližnjemu donosi nepodijeljenu Božju Ljubav, koja ga zahvaća, i sjedinjuje se s njim, te ga čini najblaženijim bićem na Zemlji, i jednom u vječnosti.

AMEN

Translated by Lorens Novosel