Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/3242

3242 BOŽJE MILOSRĐE I MILOST....

3.rujna.1944: Knjiga 42

Božja milost i milosrđe poDAReni su svima koji su u duševnoj nevolji. Jer Njegova Ljubav obuhvaća sva Njegova živa stvorenja, a Njegova Ljubav nastoji uzdići pale, On nastoji utješiti patnike, pomoći zabludjelima *(zalutalima od istine nazad)* do istine i ojačati slabe, tako da će duša prepoznati da postoji Jedan Koji je pun Ljubavi i Kome se sada treba okrenuti u Ljubavi. I zbog toga Njegova milost i milosrđe dolaze u pomoć svim ljudima koji samo žele biti pomognuti. Jer nijedno ljudsko biće nije previše udaljeno od Boga da ga On ne bi volio, i nitko tko želi prihvatiti Njegovu milost ne treba ostati bez nje. Jer Božja Ljubav i strpljivost ne poznaju granice....

Ali ako je otpor osobe prema Bogu toliko velik da je njegova volja odbacivanja jaka, tada će Bog povući svoju Ljubav i strpljenje, tada neće spriječiti biće da djeluje prema njegovoj volji, što će ga odvesti u ponor. Cijelo čovječanstvo doseglo je ovu fazu *(stadij)* da se zatvara Božjoj milosti i milosrđu. Tada to znači polagano hlađenje Božje Ljubavi, tj. neosjetljivost Njegovih stvorenja na Njegovo zračenje Ljubavi, i.... budući da Ljubav održava sve.... propadanje stvaranja.

Ipak, Božje milosrđe i milost ostaju vječni, a pomažu i onome tko je potpuno otpao od Njega, da ponovno uzađe, samo na način koji se ne prepoznaje kao milost i milosrđe. Čak i najmučnije stanje.... stanje progonstva u čvrstu formu ili stanje najveće muke u onom svijetu.... je sredstvo za pomoć palom da ponovno uskrsne. Kad bi se Božje milosrđe, vječna Ljubav, potpuno povukli od palog bića, prestalo bi postojati i materijalno stvaranje, jer ga Bog više ne bi trebao kao formu za duhovno, koje se razvija prema gore. Duhovno bi ostalo u vječnoj tami u duhovnom kraljevstvu. Ali Božja Ljubav je vječna i nepromjenjiva.... Ne miruje sve dok se ono što je jednom izašlo iz Njega ponovno potpuno ne ujedini s Njim kako bi mu pripremilo blaženstvo Njegove blizine. I ta Ljubav uvijek pronalazi nove načine i sredstva da zadobije ono što joj se opire. Ali u svom stanju otpora mora mu vječno nedostajati Božanska Ljubav koju, iako teče prema njemu, ne može osjetiti i koja stoga također ostaje neučinkovita u njemu.

Ali sve dok ljudsko biće ostaje na Zemlji, on može neprestano primati Njegovu Ljubav ako to samo želi. Božje milosrđe i milost približavaju se i najudaljenijem ljudskom biću u takvom obliku da se on može promijeniti, da može odustati od otpora Bogu i ponovno Mu se približiti. A Njegovo milosrđe i milost postat će očitiji u vremenu koje dolazi. Jednoga će dana pokucati jako na sva srca i donijeti vijest o Božjoj beskrajnoj Ljubavi, opominjući ih da odustanu od otpora protiv Njega i upozoravajući ih protiv toga da ostanu u odbacivanju, jer Kraj više nije daleko kada će se Božja Ljubav naizgled povući iz svega što živi na Zemlji.

Ipak, duhovna tama je toliko velika da se Božja Ljubav više ne prepoznaje, i svaki dan zgušnjava tu tamu, iako svijetli jarko svjetlo.... božanska istina koja se spušta na Zemlju kao zraka svjetlosti i koja bi mogla donijeti spoznavanje *(prepoznavanje)* ljudima ako bi se izložili učinku ovih zraka svjetlosti. Ali oni bježe od svjetla, i zato je došao Kraj za ljude koji su tamnog duha, tako da mogu iznova krenuti zemaljskom stazom *(kroz materijalne tvorevine; vidi Knjižicu br. 44)* kako bi jednog dana ipak dosegli uspon....

AMEN

Translated by Lorens Novosel