Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/2121

2121 KRISTOV POSTANAK COVJEKOM…

18.listopada.1941: Knjiga 30

Najgolemiji i naizgled nerješiv problem je postanak Krista covjekom. Ljudi koji nemaju nikakvu vjeru, stoga niti ne streme duhovno, ne bave se ovim problemom. Njih to ne dotice, buduci oni ne priznaju Krista i Njegovo djelo Otkupljenja. Da je Bog Sam sišao ljudima, njima izgleda neshvatljivo i nemoguce, buduci oni, zbog njihovog pomanjkanja vjere, još nisu prodrli u Bice vjecnog Božanstva. Ovim ljudima problem ne može biti ni približno objašnjen jer, da bi se duhovno shvatio, mora biti duhovno ispitan, i tek jedno duhovno razjašnjenje može drugo uciniti razumljivim.... Covjek kao takav, je samo na Zemlji živuce stvorenje, duhovno koje se nalazi u izvanjskoj formi, on je bice koje se utjelovilo u jednoj cahuri koja je bila oblikovana kroz Božju volju, baš u ovom ljudskom obliku. Božja volja tako dozvoljava da opet nastane izvanjska forma, kroz postupke, kojima u temelju leži Božanski prirodni zakon. Tako, kako to Bog želi, ljudi postupaju, kako bi mogla nastati jedna nova izvanjska forma, i Bog ovaj vanjski oblik oživljava suštinom, dušom, i tek sada je covjek živuce stvorenje. Covjekova duša u sebi opet sklanja iskru Božanskog Ljubavnog Duha, koja se medutim, ne može izraziti u svakom covjeku, ako njegova duša nju ne dovede do budenja. Jer, duh pociva toliko dugo besposlen u covjeku, koliko ga duša pušta drijemati.... On može biti probuden tek kada se duša Ljubavno pokrenula (aktivirala). Ali, ako je jednom duhovna iskra u covjeku probudena, onda ona neprestano gura prema Duhu, iz Kojeg ona jest… ona žudi natrag u duhovno kraljevstvo… Bogu, buduci je ona snaga, ona je Duh (od) Božjeg Duha… Ali dok god mora prebivati u ljudskom omotacu, ona se nastoji povezati sa duhovnim izvan nje, i sebe proširiti, tako da ona stalno prikuplja u sebe duhovne supstance, i time povecava priljev Božanskog zracenja Ljubavi. Ali, ovo je moguce jedino onda, kada se duša odlucila na Ljubavnu aktivnost, buduci Ljubav daje duhu slobodu, i ovu on sada koristi za spajanje s duhovnom snagom. Duhovna snaga, medutim, je Bog; stoga vanjska forma, ljudsko tijelo, može postati prebivalište Božanske snage nezamislivih razmjera, kada je njegova duša sebe oblikovala u Ljubav, i kroz to podržava djelovanje Duha. Ona može prihvatiti Boga u sebi, stoga biti potpuno prožeta Božjim Duhom, i to je najviše što covjek na Zemlji može postici zahvaljujuci svojoj volji. Takvu snažnu volju, posjedovao je covjek Isus…

Njegova snaga volje, i Njegova ogromna Ljubav su se sjedinili, i tako je Njegova duša dala duhu u Sebi slobodu. Covjek Isus je radio jedino ono na što Mu je nalagala Ljubav, i On se opirao svakoj ne-Ljubavi (neljubaznosti, nemilosrdnosti). Posljedicno je bila Božanska duhovna iskra aktivna (budna, pokretna) u Njemu, i povezala se s Duhom izvan Sebe.... Božanska Ljubavna struja je Njemu stalno pritjecala, Božja snaga… Njegov Duh… Ga je ispunjavao, jer je Njegov život bio neprekidno Ljubavno djelovanje, On se uvijek prisnije (dublje) povezivao s Bogom, Koji je prisutan u svakom djelu Ljubavi. Djelovanje Božanskog Duha su bili Njegova mudrost i Njegova snaga, koji su dolazili do izražaja u Njegovim podukama i cudima koja je On izvodio. Božji Duh koji je u Njemu bio u svoj punini, vodio je sve Njegove korake, Njegove postupke, i Njegove rijeci… Isus je bio covjek koji je postao Ljubav… Ljubav je medutim, Bog… Stoga je covjek Isus postao savršen, kao što je savršen Njegov Otac na nebesima. Izvanjski oblik je postao posuda za primanje Same Božanske Ljubavi; duhovna iskra je buknula u plamen, koji se više nije mogao ugasiti. I sada je djelovanje covjeka Isusa moglo biti jedino neprestana Ljubav, buduci covjek koji u prisnoj vezi stoji (s Bogom) sa Samom Božanskom Ljubavi, neprestano prima Ljubav i daje Ljubav.... Isus je bio covjek, i u Svojemu ljudskom tijelu je sklonio vjecno Božanstvo.... Ili pak, Bog Sam se utjelovio u jednom covjeku.... On je sišao dolje na Zemlju, a Sebi je izabrao izvanjsku formu, koja je voljno u Sebe prihvatila Ljubavni Duh, odnosno, Božansku duhovnu iskru dovela do budenja kroz Ljubav, i tako Bogu, kao Samoj Ljubavi, odobrila pristup. A Bog je od vjecnosti znao o snažnoj volji i ogromnoj Ljubavi ovog covjeka, i to Ga je potaklo da izabere Njega za Spasitelja za ljude, buduci je djelo Otkupljenja morao ostvariti jedan covjek, Cija je Ljubav svu patnju uzela na Sebe, covjek Koji se oblikovao u savršenstvo, kroz Njegovu veliku Ljubav, Koji je bio Bog i covjek u jednome… Covjek Isus je za covjecanstvo podnio patnje i muke smrti na Križu… Bog Sam je medutim Sebe utjelovio u ovom covjeku… (vjecna) Božanska Ljubav Ga je ispunila, i uzela prebivalište u Njemu, kako bi kroz Njega djelovala za cijelo covjecanstvo.

AMEN

Translated by Lorens Novosel