Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/2043

2043 ZLOUPOTREBA MOCI JACEGA.... NEDOSTATAK LJUBAVI…

26.kolovoza.1941: Knjiga 30

Duh razdora vlada svijetom, a ovaj duh ne može prouzrociti ništa drugo, nego iznova razdor i nedostatak Ljubavi (neljubaznost, nemilosrdnost). Ljubav se nikada nece moci razviti tamo gdje se ljudi sastaju bez Ljubavi. Naprotiv, mržnja i osvetoljubivost ce doci do najvišeg procvata. A to znaci uvijek vece uništavanje onoga što je posjed drugoga. To nadalje znaci, da covjek sve više nazaduje u svom duhovnom razvoju, koji je svrha i cilj zemaljskog života, da on sve dublje i dublje tone, i naposljetku se rastavlja od svijeta, u stanju koje ce (mora ili može, op.urednika) biti oznaceno kao gotovo nezrelije nego na pocetku njegovog utjelovljenja na Zemlji. Jer, nedostatak Ljubavi je suprotnost onome što vodi naviše. Covjecanstvo je zapleteno u stravicnu zabludu (ludost); ono se zamišlja pozvanim da ugnjetava (tlaci, podcinjava) slabe, ili ih potpuno zatre, i ovo smatra pravom jacega… Ono divlja protiv Božanskog reda koji slabog pridružuje jakome, tako da se ovaj na tome iskuša, no na drugaciji nacin nego što on to cini.... Jer jaki treba biti darivatelj i zbrinuti onoga koji je slab i potrebit pomoci, on mu treba potpomagati u njegovoj nevolji i nemoci; jaki ne smije zloupotrijebiti svoju moc i snagu za tlacenje slabijega, nego ga zaštititi od tlacenja. Ali, tamo gdje je nedostatak Ljubavi (neljubaznost, nemilosrdnost), tu se više ne osvrce na (ne poštuje) Božanski red. Svatko ljubi jedino sebe samoga, on nastoji povecati svoju dobrobit i obogatiti se na posjedu slaboga, koji mu ne može suprotstaviti dovoljan otpor. A ovo stanje je neodrživo na duge staze, buduci ono utjece sve razornije, nikada medutim izgradujuce, kao što sve što je usmjereno protiv Božanskog reda, znaci propast. U prirodi se zaista može zapaziti stalna borba, koja za posljedicu uvijek iznova ima umnažanje snage jacega. Ova borba ipak, vodi do neprestane preobrazbe izvanjske forme bica (postojanja), ali onda je ona od-Boga-namjeravana, jer On Sam vodi volju stvorenja, i svaki proces je nužan za viši razvoj duhovnoga u bilo kojoj formi. Covjek je, medutim nadišao sve ove forme, i njemu je za vrijeme njegovog zemaljskog puta dana slobodna volja, koju on sada treba koristiti za viši razvoj duše. On se treba boriti, ali jedino protiv sebe samoga, i zlih poriva u njemu. On treba težiti dobru, plemenitome, i nastojati sve nisko prevladati, a to je stalna borba.... I, on treba bližnjemu pomagati u toj borbi protiv samog sebe. I, tako covjek mora suzbiti svu pohlepu (požudu), on mora nauciti prezreti sve ono što mu svijet prikazuje kao poželjno, tako da on ne pokušava povecati svoju imovinu, nego se rado i radosno od toga oslobada. Cini li to, onda ce on uskoro moci odložiti svoje zemaljske okove (lance), i neopterecen uci u kraljevstvo svjetla.... No, kakve ciljeve slijedi covjek trenutno… Sve misli i nastojanja se odnose jedino na umnožavanje zemaljskog dobra, on želi posjedovati, gdje bi se medutim on trebao odreci.... On sa žilavošcu prianja za zemaljsko dobro, i nastoji do njega doci cak i na nezakonite nacine, dok iskorištava slabost bližnjega, te ga zahvaljujuci svojoj snazi nadjacava. A to je posljedica nedostatka Ljubavi, koji u covjecanstvu sada posebno snažno izlazi na vidjelo, i koji je uzrok neizrecive patnje… buduci Ljubav može biti uzvratno probudena jedino kroz istu.

AMEN

Translated by Lorens Novosel